Trendovi i izazovi za WISE-ove u Europi!

Trendovi i izazovi za WISE-ove u Europi!

30-09-2022

EURICSE je dovršio svoje izvješće o trendovima i izazovima za WISEs sektor u Europi, fokusirajući se na nedostatke vještina, posebno u onom što se tiče digitalnih vještina.

U okviru radnog paketa 1 „Istraživanje – najnovija dostignuća“, EURICSE je došao do nekih ključnih zaključaka o ekosustavu WISE-a (društvenih poduzeća za radnu integraciju) u Europi, politikama rada te potrebama i nedostatnim vještinama. 

Tržište rada: trendovi i izazovi 

Rad je ključan za dobrobit svakog čovjeka i za stabilnost društva. Međutim, za razliku od standardnih pretpostavki neoklasičnih teorijskih modela, tržište rada je daleko od savršenog. S jedne strane imamo radnike koji su visokokvalificirani i obučeni i često imaju dobre izglede za zaposljenje/karijeru. S druge pak strane imamo radnike u riziku od isključenja s tržišta rada kojima je često potrebna podrška, poput osoba s invaliditetom (OSI); ovisnika; osuđenika i bivših osuđenika; dugotrajno nezaposlenih; beskućnika; tražitelja azila, izbjeglica i migranata; NEET skupine; žena koje su preživjele nasilje; pripadnika etničkih manjina i osoba s niskim kvalifikacijama.  

Od svog osnivanja, moderne države usvojile su politike rada kako bi poduprle radnu integraciju radnika kojima je potrebna podrška (WSN – workers with support needs). Te se politike mogu klasificirati u četiri glavne skupine: ( i ) regulatorne politike, koje se sastoje od usvajanja sustava kvota koji obvezuju sva ili neka poduzeća da zaposle minimalni postotak WSN-ova; (ii) politike naknada, koje poduzećima nadoknađuju manju produktivnost WSN-ova; (iii) supstitucijske politike, usmjerene na stvaranje „zamjenskog tržišta rada”; i (iv) zapošljavanje uz podršku, koje se sastoji od mješavine politika koje izravno interveniraju s posvećenim mentorima takvim radnicima i koje pokrivaju troškove odabira i obuke u poduzećima koja integriraju WSN-ove. 

Ipak, pokazalo se da većina tih politika nije u stanju osigurati uravnoteženu raspodjelu raspoložive radne snage. Postojanje velikih skupina nezaposlenih osoba koje su u riziku od društvene isključenosti potaknulo je potragu za alternativnim mogućnostima radne integracije. Društvena poduzeća za radnu integraciju (WISE) jedan su od najinovativnijih i najuspješnijih primjera. 

Oslanjajući se na preliminarnu analizu WISE-ova u svim državama članicama (MS) Europske unije (EU) i empirijsku analizu koja se sastojala od ankete licem u lice i online ankete provedene u 13 zemalja partnera B-WISE-a, izvješće analizira glavne pokretače, značajke i trendove razvoja WISE-ova u EU-u. Također, izvješće ispituje potrebe za vještinama i nedostatne vještine zaposlenih u WISE-ovima, posebno u pogledu digitalnih vještina. 

Društvena poduzeća ra radnu integraciju: pokretači, značajke i modeli integracije 

WISE-ovi su institucionalni mehanizmi zapošljavanja uz podršku koji daju prednost radnicima koji su diskriminirani od strane konvencionalnih poduzeća i pruža im odgovarajuću obuku na radnom mjestu. Zahvaljujući stručnosti prikupljenoj u radu s WSN-ovima, WISE-ovi dizajniraju organizacijske procese koji odgovaraju potrebama zaposlenika i uzimaju u obzir njihove vještine i sposobnosti. WISE-ovi su poduzeća s dvostrukim učinkom; osim klasičnog pružanja roba i usluga na tržištu, oni također pružaju usluge potpore za radnu integraciju WSN-ova koji su inače isključeni s tržišta rada. 

U nekim zemljama (npr. Francuska, Grčka i Italija), WISE-ovi su se počeli pojavljivati pristupom odozdo prema gore - uglavnom zahvaljujući samoorganizaciji podržavatelja, obitelji WSN-ova ili samih WSN-ova; u drugim zemljama (npr. Bugarskoj, Hrvatskoj, Litvi, Sloveniji i Španjolskoj), WISE-ovi su se razvili iz tradicionalnih zaštitnih radionica, koje su postupno postajale sve više poduzetnički orijentirane i počele funkcionirati kao WISE-ovi. 

Od svog nastanka, WISE-ovi su razvili različite modele integracije. Neki WISE-ovi strukturirani su tako da stvore stabilna radna mjesta za WSN-ove unutar same organizacije (trajni integracijski model ), dok neki WISE-ovi obučavaju WSN-ove na poslu kako bi ih pripremili za rad na glavnom tržištu rada, van organizacije (prijelazni integracijski model). Treća skupina WISE-a razvila je mješoviti model integracije. Nekoliko čimbenika objašnjava odabir određenog modela integracije, uključujući vrste integriranih WSN-ova, poticaje i ograničenja javnih politika, veze WISE-a s politikama rada i stupanj interakcije WISE-a s drugim potencijalnim poslodavcima. 

WISE-ovi djeluju u širokom spektru gospodarskih sektora. Međutim, najizazovnije su radno intenzivne industrije (npr. proizvodnja, građevinarstvo, čišćenje) u kojima prevladavaju poslovi s niskom dodanom vrijednošću, koji zahtijevaju niske razine specijalizacije radnika. 

Priznavanje WISE-ova 

Izvješće prikazuje i pravne structure zakonski priznatih WISE-ova i WISE-ova koji djeluju "izvan radara", budući da nisu zakonski definirani kao WISE-ovi, niti su ih same organizacije zamislile kao WISE-eve. 

WISE-ovi se u velikoj mjeri razlikuju diljem EU-a u pogledu zakonodavstva: dok u nekim zemljama (npr. Belgija, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Portugal, Slovenija i Španjolska) WISE-ovi imaju poseban pravni okvir koji se na njih primjenjuje, u drugim zemljama (npr. Austrija, Estonija, Irska, Nizozemska i Švedska) WISE-ovi uglavnom koriste tradicionalne pravne oblike koji nisu posebno dizajnirani za njih, niti za društvena poduzeća. Štoviše, postoje zemlje (npr. Češka, Danska, Finska, Mađarska, Latvija, Luksemburg, Poljska, Rumunjska i Slovačka) u kojima je uvedeno ad hoc zakonodavstvo za WISE-ve prilično neučinkovito, a novouspostavljeni WISE-ovi nastavljaju koristiti pravne oblike koji nisu bili dizajniran za njih. U nekim su zemljama WISE-ovi registrirani u posebnim registrima (npr. u Švedskoj) ili se mogu identificirati zahvaljujući posebnim shemama financiranja (npr. u Austriji) ili “privatnom” znaku (npr. u Nizozemskoj). 

Važno je napomenuti da su u zemljama kao što je npr. Italija promjene u zakonodavstvu bile ili bitne ili ključne u poticanju razvoja WISE-ova na širokoj razini. Konačno, u zemljama (npr. Bugarska, Hrvatska, Litva, Slovenija i Španjolska) u kojima su se zaštitne radionice transformirale u potpuno razvijena poduzeća, WISE-ovi koriste pravne oblike ili statuse koji su izvorno dizajnirani za zaštitne radionice. 

WISE resursi 

Vođenje WISE-ova podrazumijeva veće troškove proizvodnje (uglavnom povezane s obukom i nadzorom integriranih WSN-ova) u usporedbi s konvencionalnim poduzećima. Štoviše, WISE-ovi imaju problema s povratom resursa zbog svoje specifične neprofitne prirode. Iz tih razloga, WISE-ovi su razvili osebujne modele održivosti i oslanjaju se na mješavinu javnih i privatnih resursa, uključujući nenovčane doprinose (npr. dobrovoljne priloge, donacije primljene od članova i sredstva koja je zajednica stavila na raspolaganje); nepovratna sredstva (javna – npr. subvencije i bespovratna sredstva za pokriće ulaganja u dugotrajnu imovinu, potpore za prilagodbu radnog mjesta i obuku – i privatne, npr. nedjeljive rezerve koje proizlaze iz ograničenja raspodjele dobiti); povratna sredstva (od npr. socijalno orijentiranih i etičkih banaka); fiskalne prednosti i resurse, prihode zahvaljujući prodaji dobara i usluga javnim agencijama, pojedincima i konvencionalnim poduzećima. 

Kao što je istaknuto u istraživanju B-WISE-a, postoji sveukupna potreba za poticajnijim javnim programima i politikama. Velika većina država članica EU-a doista ima nedosljedne i fragmentirane sustave javne potpore, koji ne uzimaju u obzir na odgovarajući način društvenu odgovornost koju su preuzeli WISE-ovi. U više zemalja postoji nesrazmjeran pristup javnim resursima podrške – što ovisi o ciljnim skupinama kojima se bave WISE-ovi – pri čemu WISE-ovi koji integriraju OSI imaju pristup izdašnijem sustavu podrške. U drugim zemljama samo odabrani tipovi WISE-ova imaju koristi od ciljanog sustava podrške, dok preostali tipovi nemaju pristup nikakvim mjerama podrške. 

Obrasci zemalja: od tradicionalnih politika rada do WISE-ova 

WISE-ovi se mogu grupirati u tri skupine zemalja: ( i ) Srednja i Istočna Europa (tj. Bugarska, Hrvatska, Latvija, Poljska, Rumunjska i Slovenija), (ii) Južna Europa (tj. Grčka, Italija i Španjolska) i (iii ) Zapadna Europa (tj. Austrija, Belgija, Francuska, Njemačka i Nizozemska). 

U srednjoj i istočnoj Europi WISE-ovi su najpriznatija tipologija društvenih poduzeća. U tim su zemljama pravno priznavanje WISE-ova i javna potpora relativno nezadovoljavajući, a glavnu ulogu u potpori njihovu razvoju odigrala je EU. 

U južnoj Europi, WISE-ovi su snažno ukorijenjeni u dugogodišnjoj tradiciji zadruga i pravno su priznati. Ključni izazovi koji utječu na razvoj WISE-ova uključuju visoke stope nezaposlenosti, prisutnost velikog neformalnog sektora, visoku segmentaciju tržišta rada i slab razvoj aktivnih politika tržišta rada. 

U zapadnoj Europi aktivne politike tržišta rada dobro su razvijene; one su s jedne strane pridonijele većoj zaposlenosti, a s druge strane dovele su do fleksibilnijih tržišta rada. WISE-ovi su u potpunosti integrirani u sustav socijalne skrbi u Austriji i Belgiji, tretiraju se kao bilo koje drugo poduzeće u Nizozemskoj, gdje postoje "jednaki uvjeti za sva poduzeća". 

Tehničke i meke vještine u WISE-ovima 

Cilj B-WISE empirijske analize anketa licem u lice bio je identificirati potrebe za vještinama i nedostatne vještine kod tri ciljne skupine: ( i ) upravitelja/pokretača (npr. upravitelji, područni koordinatori i ICT stručnjaci); (ii) podupiratelja (npr. treneri za posao, podučavatelji i mentori) i (iii) radnika (WSN-ova). Oslanjajući se na Europski okvir vještina, kompetencija, kvalifikacija i zanimanja (ESCO), intervjuirano je 403 radnika kako bi se ispitale njihove sposobnosti i nedostaci u vještinama.  

Na temelju provedenog istraživanja, za obavljanje svojih poslova, upraviteljima je potreban širok spektar menadžerskih, kao i komunikacijskih, suradničkih i kreativnih vještina. Podupirateljima – koji se bave raznim aktivnostima, od planiranja radnog vremena i prostora do pomaganja WSN -ovima – trebaju kombinacije tvrdih i mekih vještina. Po njihovom mišljenju, najrelevantnije vještine su one koje se odnose na obuku i podršku WSN-ova. Na kraju, prema WSN-ovima, operativne vještine – poput sortiranja i pakiranja robe, čišćenja i sastavljanja proizvoda – ključne su za obavljanje svakodnevnih aktivnosti s točnošću, preciznošću i autonomijom. 

Iako nema značajnog jaza između relevantnosti vještina i posjedovanja vještina, postoji prostor za poboljšanje za sve tri ciljne skupine, posebno u onim vještinama koje se smatraju najrelevantnijima. Prema tvrdnjama upravitelja i podupiratelja, nedostaci u vještinama uglavnom su uzrokovani nedostatkom ekonomskih resursa. Na temelju odgovora upravitelja, nedostatak radne snage za potrebni profil posla također ima ulogu u objašnjavanju nedostataka njihovih vlastitih vještina. Za razliku od njih, podupiratelji smatraju nedostatak odgovarajućih aktivnosti obuke ključnim čimbenikom. Na kraju, WSN-ovi identificiraju nedostatak vremena za učenje novih vještina kao najrelevantniji razlog koji objašnjava njihove nedostatne vještina. 

Nedostaci u vještinama upravitelja i podupiratelja negativno utječu na njihovu sposobnost da pomognu trenutnim ili dodatnim WSN-ovima na njihovom putu integracije na tržištu rada. Kao glavnu zabrinutost WSN-ovi vide nemogućnost osiguravanja odgovarajuće kvalitete i/ili brzine rada koja je potrebna, što može izazvati kašnjenja ili ugroziti kvalitetu proizvoda/usluga koje se isporučuju kupcima. Obuka se smatra najvažnijom mjerom za rješavanje nedostatka vještina ali istovremeno postoji nedostatak resursa koje bi većina WISE-ova usmjerila na obuku. Povrh toga, ispitanici naglašavaju nedostatak prikladnih aktivnosti obuke koje su u potpunosti prilagođene rješavanju nedostatnih vještina, posebno kod WSN-ova. 

Nedostatne tehnologije i digitalne vještine u WISE-ovima 

Oslanjajući se na rezultate ankete licem u lice i internetske ankete (koju je ispunilo 175 upravitelja), studija pokazuje da se tehnologije i procesi digitalizacije – posebno u velikim WISE-ima, u kojima je razina digitalizacije viša u usporedbi s manjima – u velikoj mjeri primijenjuju u procesu upravljanja (kroz npr. korištenje računalnih usluga u oblaku i e-računa) i za standardizaciju proizvodnih procesa (kroz npr. tehnologije poput softverskih paketa za planiranje resursa poduzeća – ERP-ove). S druge strane, neke napredne tehnologije kao što su umjetna inteligencija, brza izrada prototipa i pomoćne tehnologije smatraju se manje relevantnima. 

Što se konkretno tiče digitalnih vještina, nema značajnih odstupanja između relevantnosti digitalnih vještina i njihove upotrebe kod tri ciljne skupine. Upravitelji su kategorija kojima su te vještine najpotrebnije. S druge strane, WSN-ovima nisu toliko potrebne digitalne vještine za obavljanje radnih aktivnosti i čini se da su njima digitalne vještine relevantnije u njihovom privatnom životu nego na poslu. 

Što se tiče tehničkih i mekih vještina, postoji prostor za poboljšanje digitalnih vještina kod sve tri ciljne skupine. Međutim, kako je već prije spomenuto, uočene su poteškoće u pronalaženju takvih obuka, posebno za WSN-ove. 

Razvojni trendovi i izazovi 

U svim zemljama u kojima djeluju, WISE-ovi su pokazali svoju sposobnost da se bave ključnim problemima isključenosti radne snage s kojima se tradicionalne politike tržišta rada nisu mogle uhvatiti u koštac te na taj način WISE-ovi imaju utjecaj na suvremena gospodarstva. Unatoč njihovom uspjehu, potencijal WISE-ova još uvijek je nedovoljno iskorišten. 

Vidljivost WISE-ova značajno se povećala tijekom proteklih desetljeća, a novi zakoni koji priznaju WISE-ove – posebno putem pravnih statusa – usvojeni su u sve većem broju država članica EU-a. Zanimljiv je i trend priznavanja WISE-ova kroz prilagodbu zadružnog zakonodavstva, koji je raširen u zemljama koje se odlikuju dugom tradicijom zadrugarstva. 

razvoj ex lege WISE-ova u nekim zemljama može se povezati s dva glavna čimbenika: nedovoljnim stupnjem angažmana WISE-ova u procesima donošenja zakona i nesposobnošću kreatora i donosioca politika da identificiraju sve vrste organizacija koje se mogu smatrati WISE-ovima. 

Sve u svemu, postoji trend širenja ciljnih skupina WISE-ova: u prošlosti su osobe s invaliditetom bile jedina skupina za koju se smatralo da su u nepovoljnom položaju, dok je u novije vrijeme koncept nepovoljnog položaja postupno proširen kako bi uključio širi skup ugroženih skupina/radnika. 

Još jedan ključni razvojni trend koji je otkriven jest da su se tijekom proteklog desetljeća domene angažmana WISE-ova progresivno proširile prema drugim područjima – poput onih povezanih s ICT-om, kulturom i upravljanjem kulturnom baštinom – s višom dodanom vrijednošću. 

Međutim, analiza potvrđuje da je za puni potencijal dodane vrijednosti WISE-ova potrebno okruženje koje je više poticajno. Konkretno, postoji potreba za poticajnim javnim programima i politikama. Usprkos tome, nove mogućnosti pristupa tržištu za WISE-ove proizlaze iz EU direktiva o javnoj nabavi iz 2014. godine. 

Štoviše, neki WISE-ovi eksperimentiraju s inovativnim strategijama s ciljem poboljšanja svojih integracijskih kapaciteta. Među najinovativnijim, suradnja između WISE-ova i konvencionalnih poduzeća postaje široko rasprostranjena strategija u nekim zemljama kao dio određenih zakonskih i/ili političkih shema, kao što su npr. sustavi kvota. Vrijedno je spomenuti i tendenciju izgradnje mreža koje grupiraju WISE-ove. 

Kada je riječ o razvoju vještina, WISE-ovi se suočavaju s određenim izazovima. Čini se da je razina sposobnosti triju skupina radnika (upravitelji, podupiratelji, radnici – WSN-ovi) obuhvaćenih empirijskom analizom prilično dobra. Međutim, podaci pokazuju da postoji značajan prostor za poboljšanje a neuspjeh u popunjavanju ovih praznina u vještinama mogao bi ugroziti sposobnost WISE-ova da pomognu trenutnim i/ili novim WSN-ovima. Aktivnosti osposobljavanja smatraju se posebno važnima, ali nedostatak vremena i resursa, posebno u malim WISE-ovima, koji bi se koristili za  tu namjenu, otežavaju provedbu osposobljavanja. Što se konkretno tiče WSN-ova, potrebna je ciljana obuka, planirana na temelju njihovih potreba i sposobnosti. 

U kontekstu digitalnih vještina, rezultati pokazuju da nema značajnih razlika između njihove relevantnosti i razine znanja kod ciljnih skupina. Vrijedno je napomenuti da se čini da kod WSN-ova  digitalne vještine sve više dobivaju na važnosti u aktivnostima privatnog života za razliku od korištenja vještina u radnim aktivnostima. 

Druga važna tendencija je da je razina digitalizacije viša u većim WISE-ovima. Međutim, tehnologije kao što su umjetna inteligencija, brza izrada prototipa i pomoćna tehnologija smatraju se manje relevantnima i stoga se rijetko koriste unutar WISE-ova. Ipak, to su važne tehnologije, uglavnom za prilagodbu pojedinačnih radnih mjesta WSN-ova, a WISE-ovi bi trebali u potpunosti iskoristiti njihov potencijal.